O Musi C.Caticu

Teube - i - Nesuh

Lady godiva

U mom atelijeu

Imaginacija

Kandilj

Tvoje oci

Pred smrt

Na ovim stranicama,u prvom dijelu, cemo da predstavimo jednog od velikih bosansko-hercegovackih pjesnika Musu Cazima Cartica koji je porijeklom iz Odzaka.

Odabrani stihovi lijevo su samo mali dio onoga sto je Musa za svoga zivota stvorio...

Odzak s ljubavlju
Sta je ljubav

Pise te li pjesme? Zelite li da vasa
pjesma bude na nasoj stranici?
Pisite nam na info@odzak.com.
Posaljite nam i druge vase radove, priloge, slike...

O Musi Cazimu Caticu

Musa Cazim Catic je rodjen 12 marta 1878 u Odzaku. Umro je u Tesnju 6 aprila 1915.

U rodnom mjestu pohadjao mekteb i osnovnu skolu. Poslije oceve smrti majka mu se preudala u Tesanj, gdje Cazim uci brijacki zanati pohadja tesanjsku medresu. Bio je veoma darovit ucenik i vec u medresi dobro naucio arapski, turski i perzijski jezik. Kada je trebao da bude regrutiran bjezi u Tursku, ali ga materijalne neprilike gone da se vrati u Tesanj. Nakon tri godine u vojsci odlazi u Carigrad gdje slusa predavanja u Mektebi Numunci Terreke, zavrsava nekako Serijatsku sudacku skolu u Sarajevu i poslije toga studira pravo dvije godine u Zagrebu. Nije polozio ni jedan ispit. Tu se kretao u Matosevom pjesnickom krugu i pekao zanat pjesnika i bohema. Ipak su ga prilike natjerale da se vrati u Tesanj, zaposlio se u banci, ali brzo otpustaju zbog neurednog zivota. Nakon drugog 'studijskog izleta' u Zagreb vraca se u Tesanj, 1912. godine, radi u banci i pomislja na samoubistvo. Tada i stvara svoje najbolje pjesme. Iste godine odlazi u Mostar gdje uredjuje Bisera i prevodi za Muslimansku biblioteku. U ra no proljece 1915. godine umire.Niko se neosvrnu,niko ne napisa nekrolog.

Musa Cazim je zasigurno jedan od najvecih bosanskih pjesnika. "Bio je samo pjesnik. Najveci pjesnicki talenat medju Muslimanima, do Maka Dizdara" (Alija Isakovic)Bio je bohem, borac za prava siromasnih i ponizenih. "Iz njega je izlazio osjecaj tuge kao nalicje osjecaja goleme zivotne radosti" (Tin Ujevic). Za sckog kratkog zivota je ostvario izvanredno veliki knjizevni opus. U svom pjesnistvu ima mnogo zivih, naturalistickih slika i on izvanredno vlada ritmom. Bez obzira na uticaj Orijenta, pravi domen Caticevog stvaranja se nalazio u cistoj poeziji, onoj koja se ne pise za svijet, nego za sebe. Zivot ga je neprekidno vracao na zemlju, pa zato i jeste njegova poezija stalni nemir i dramaticnost. Za njega A.G. Matos kaze da je iskren, zivotan i prirodan- covijek zemlje i krvi.

Bitno je nazanaciti da je Musa Cazim Catic bio i vrsni prevodioc.

Literatura

Isakovic, Alija BISERJE - ANTOLOGIJA MUSLIMANSKE KNJIZEVNOSTI,Otokar Kersovani Opatija, 1990

Balic, Smail KULTURA BOSNJAKA, R&R Tuzla, 1994

GORE

TEUBEI NESUH

(Pokajanje jednog grijesnog pjesnika)

Gospode, evo, na sedzdu Ti padam, Pred vjecnom Tvojom klanjam se dobrotom I molitve Ti u stihove skladam, prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom!" Gospode, evo, na sedzdu Ti padam.
	Ti znas da bijah nevin poput rose I poput lijera u proljecu ranom; Al’ ljudi, med sto pod jezikom nose, Otrov mi dadose u bokalu p'janom, Mada sam bio nevin poput rose.
I tada s Tvoga skrenuo sam puta i zasrtao kroz pustos i tamu. Ah, strast mi razum okova i sputa da robski dvorim je u crnom plamu, i s Tvoga ja sam zabasao puta.
	Vjeru i nadu i srce izgubih i moju ljubav pomrc'o je grijeh, postado sarhos osori i grubi sav ideal k'o sto je vinski mjeh. Ah, svoju vjeru i nadu izgubih.
I slavih Bakha kao bozansko bice, Veneri pete jezikom sam liz'o Vlastitim zubom ja sam svoje zice Komad po komad kao zvijer griz'o, Slaveci Bakha ko bozansko bice.
	Svaciji prezir pratio je mene, Od sjene moje druzi mi bjezahu, I sve me ciste klonile se zene Vaj, tesko mi je bilo siromahu, Jer ljudski prezir pratio je mene.
Ja sad bjezim pod okrilje Tvoje I tvog Kur’ana, Tvoje vjecne rijeci! Gospde, grijehe odrijesi moje I bolesnu mi dusu izlijeci- Ta ja se sklanjam pod otkrilje Tvoje.
	Gospde, razum prosvjeti mi sada I daj mi snage, daj mi volju jaku, Demone, sve sto moze da svlada Nek Tvoja milost svijetli mi u mraku, Gospode, razum prosvjetli mi sada!
Raspiri moje stare vjere plamen, Vrati mi ljubav i sve stare dare, Da tresnem casom o ledeni kamen I noktom zgrebem Venerine cari O, raspiri mi stare vjere plamen!
	Gospde evo na sedzdu Ti padam, I kajem grijehe pred Tvojom dobrotom I molitve Ti u stihove skladam, prosec: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" Gospode, evo na sedzdu Ti padam;

GORE

LADY GODIVA

Na bijelom atu plemkinja je mlada
S prosutom kosom niz obla ramena
Jahala naga kroz ulice grada,
Ko lijepa prica iz drevnih vremena.

Ljudi i zene u cudu gledahu
Tu, nikad dosad, nevidenu sliku.
Njen zenski stid je vuko se po prahu,
Pod plocom bjelca kroz zagusenu viku.

Ko kisa na nju sasule se kletve.
A svijet ne zna plodove te sjetve,
Svijet ne zna da je njena zrtva sveta

Tek poslije cuse: plemkinja je htjela.
Nagoscu svoga jasminskoga t’jela
Zaodjet golog oguljenog kmeta.

GORE

U MOM ATELIJERU
(Sulejmanu Dzaferbegovicu)

Kipovi se moji poput mlijeka bijele Za zavjesom bolne i nervozne noci-
Oko cela svjeze ruze im se spele, Sto ih je daleko u sumskoj samoci
Djevicanska jedna podigla ruka I bojama dala magicne im moci.

I kipovi sute bez daha i zvuka -
Iz mramornog oka praznina im dise;
Bezivotni izraz nirvanskog muka.
Tek susteci tiho, zavjesa se njise
Na drhtaju vjetra: po njoj suza kapa
Plave lune - ko da uzor-slike pise.
Ko to sada po mom atelijaru tapa?
Ko li budi moje kipove u tmini,
Dok vise njih Morfej kreljuti rasklapa?…
Gle, blijeda neka zena u crnini
Sa bakljom u ruci stupa na tenhane -
Na licu joj sjetnom cvjetaju zerini.

GORE

IMAGINACIJA

Oj, zasto li vazda sanja moja dusa O dalekom carstvu nepoznate Price,U sevdahu ceznuc, kao Huma-bice,Mirisa i boje nevidjenih ruza! Zasto svake noci, kad sav svijet sniva Zavodljive cvijetnih himaera, Kroz mrak u me gleda ko sv’jetlo jezero, Gdje se snaga pjesama kupa i umiva! Ta zasto mi narav sanjarsku je dao Bog, da kule zidam na suncanoj grani, Gdje su b,jele noci i rumeni dani! Zasto, zasto, kad sam ko crv u prah pao, Gdje
koprenom crnom zbilja mi zivota Sve lijepe sanje uvija i mota?!

GORE

RAMAZANSKI KANDILJI

U prazninu noci,u tisinu mraka
Ognjene mu oci bojazljivo zure
I plamne im suze pobozno drhture
,Ko tanana parca rumenog maka.
O, sto li to gleda krvava mu traka
U toj masnoj tmini, kud vjetrovi
jure?I zasto li place, dok sve stvari
zmure,

I dok c’jela zemlja duboka je raka?
Cuj! Crveni jezik nijemo mu zbori:
Pjesnice, i u mom srcu nocas gori
Zivotvorena ljubav vjecitog Boga!
I ja zrtvu njemu svojom krvlju palim,
I ja mu dobrotu munadzatom hvalim,
Osvjetljujuc tminu suzom bola svoga…

GORE

TVOJE OCI

Moj je zivot soba tamna i
duboka,Gdje bijeli rijetko
zaviruju dani –Tu, u vazi srca,
na nijemoj tehani Cvati mrki
cvijeci bez snage i soka.
Tek katkad, Nidjar, taj tvoj
pogled p’jani - Ko suncana
traka sa neba visoka -
Svesilno mi prodre kroz
pendzer od oka U sobu zivota
i cvijtke mi hrani.

Pa sva mi se soba tad napuni
sjaja, A Cvijeci poprime sve
zamamne boje, Sto kroz suze
Amor u dugu ih spaja I miris
se njihov porazlije svuda –
Svemocne su, Nidjar, plave oci tvoje,...

GORE

PRED SMRT

Agonija kao zlatni prah se vije,
Vrh mene leprsa jedan zuti cvijet.
Jos nikad nije ljepse mirisala
Moja mala izba - moj veliki svijet.
Slaba moja ruka k zutom cv'jetu tezi,
Hvatajuci ga tako lijep i zut.
Ali zalud napor, cv'jet od mene bjezi,
I opet mi pada na prsa i skut.
I ja sam opijen s njegova daha -
Dok Velike Gospe iz zutog praha
Pojavi se lik - - - - - - - (April 1915)

GORE

ODZAK S LJUBAVLJU

U albumu mome ima slika stara
Na njoj rodni Odzak, bijeli se munara.
U ravnici zlatnoj blista lijep grad
Sjeæa me na proslost kad sam bio mlad.
Tu su nekad davno bili
Miralem-bega bijeli dvori,
Tu je bila Drvenija, stara dzamija,
Tu je roden nas Alija
Nasa hamajlija.
Palile te, harale te,
Do temelja rusile te,
Mracne horde sa svih strana
Iz pepela nicao si ko mirisna behar grana.
Jer te cuva duh vjecnosti i dove starih Bosnjaka.
Po Josiku vjetar brise,
Miralema nema vise
Bosna tiho sad zubori
Nema Muse da nam zbori.
Sada nova dize se munara
Mnogo ljepsa nego ona stara.
Starih dana nema vise
Osta srce da uzdise.
I dok aksam pada blagi
Cujem pjesme nase stare,
Sevdalinke odjekuju,
Cujem ezan sa munare.
I mirisace uvijek Jorgovan i lipe stare
I ucit ce mujezin
Sa odzacke munare.

Mujo Delic

GORE

STA JE LJUBAV
Sad nejasno oci pogledima rezu
Zamagljeno usne mostove mi vezu
Spoticem se tiho padam u trajanje
Oci pune kise,kasno postojanje

Sad rijeci i misli trgaju i muce
Prokleto je moje i sutra i juce
Zivotni zetoni i podsvjesne vijesti
Promicu kroz maglu sitne kapi svijesti

Bez predaje i kraha dize se i pada
U svakom trenutku uz ocaj i nada
U prazno i mracno bez bojazni krece
Proklet je taj covjek bez ljubavi i srece.

Ilija Blazevic

GORE